Sutra se navršava 16 godina od početka opsade grada Sarajeva. Bila je to jedna od najdužih opsada u modernoj historiji ratovanja. Međunarodni teatarski festival MESS i udruženje Videoarhiv obilježavaju taj datum na poseban način. Objavljivanjem priča, zapisa i fotografija građana Sarajeva namjeravaju rekonstruisati njihove emocije iz tog teškog trenutka za glavni grad Bosne i Hercegovine.

Prve dane maja '92. Sarajlije će dugo pamtiti. Tadašnja JNA pokušava zauzeti zgradu Predsjedništva BiH. Na Skenderiji ih zaustavlja specijalna jedinica policije i teritorijalne odbrane, sastavljena  uglavnom od građana. Predsjednik državnog predsjedništva  Alija Izetbegović zarobljen je i držan u kasarni JNA. Puštaju ga, u zamjenu za izlazak armijske kolone iz grada.

Počinje opsada koja traje više od hiljadu dana. Život bez vode, struje i dovoljno hrane.

Uz neprekidnu prijetnju smrću.

Nihad Kreševljaković je tada imao 18 godina.

«Uvijek se sjetim, recimo, otac rahmetli je kao gradonačelnik otišao u Barselonu, ili u Italiju, pa ga je neki novinar pitao… kako je to navići se da čovjek… pošto je tamo normalno sve… kaže novinar …. kada uđete u hotel, pa ono otvorite pipu, česmu, kaže, jel’ neobično kad teče voda. A on je rekao … meni je i dalje neobično kad otvorim, a ne teče voda.»

Na pitanje čega se prvo sjećaju iz vremena opsade grada trojica Sarajlija kažu:

«Da vam kažem... meni je ovo isto kao  opsada... samo što se ne puca.»

«Ja sam imao običaj nositi ceduljicu sa brojem telefona, mada i linije nisu radile... u slučaju nesreće....»

«Čega se sjećam? Najviše hladnoće i gladi.»

Nihad Kreševljaković je sada producent Teatarskog festivala MESS. Sa udruženjem Videoarhiv, MESS i ove godine obilježava taj dan kao dan sjećanja. Ovoga puta, pozvali su građane da opišu svoj doživljaj 2. maja 1992. On kaže:

«Ja ću iskoristiti primjer moje priče i bratove priče. Mi smo tog 2. maja bili na istom mjestu, isto na se sve izdogađalo. Međutim, te naše priče… kad ih čovjek pročita … čini mu se da je jedan od nas bio u Tuzli, drugi u Zenici...s tim što smo mi upravo na taj način htjeli pokazati… pod jedan… tu relevantnost naše memorije… i, pod dva… bilo nam je jako zanimljivo tragati za vezama koje će se pojaviti između priča.»

Priče će biti objavljene u knjizi «2. maj – Bio je lijep i sunčan dan.» 

Uz nepoznate, pišu i autori poput Borisa Dežulovića, Jovana Divjaka i Safeta Isovića.