Poglavice, da se poslužimo tim terminom iz vremena američkog Divljeg zapada, više od 500 indijanskih plemena čiji pripadnici žive na prostoru Sjedinjenih Američkih Država okupiće se 5. novembra u Bijeloj kući. Domaćin, američki predsjednik Barack Obama, pozvao ih je na Nacionalnu plemensku konferenciju jer želi u izravnom susretu od plemenskih lidera čuti kako administracija koju predvodi može odgovoriti potrebama indijanske populacije.  

Samo od prirodnih ljepota....

Šta "tišti" američke Indijance?  Primjeri iz dva plemena,  iz dva rezervata u kojima žive nude neke od odgovora i nagovještavaju o čemu će biti riječi u Bijeloj kući.

Rezervat Indijananaca plemena Navajo je najveći u Sjedinjenim Državama. Prostire se na više od 67 hiljada hektara na tromeđi Arizone, Novog Meksika i Jute. Uslovi i kvalitet života na tom prostoru su vrlo loši. Mnogi domovi su bez tekuće vode ili struje.

Predsjednik Navajo zajednice Joe Shirley  podsjeća da je najavljeni susret u Bijeloj kući ispunjavanje preizbornih obećanja predsjednika Obame o mnogo češćem, otvorenom, dijalogu sa Indijancima:

"Obećavao je da će surađivati sa nama, da će imati višeznačne veze sa nama, da će  raditi sa nama na brojnim teškoćama sa kojima se suočavamo."

.... Indijanci ne mogu živjeti

A najveća teškoća je izostanak ekonomskog razvoja, ne samo na području koje naseljavaju Navajo Indijanci, nego i u, drugom po veličini,  rezervatu plemena Tohono O'odham koji zahvata dio juga Arizone.  Glavnina prihoda oba plemena  dolazi iz kockarnica, ali predsjedavajući Tohono zajednice Ned Noriss kaže da na profitu od kockarnica ne mogu svi živjeti:

"Potrebna nam je raznovrsnija ekonomija, šire mogućnosti zaposlenja i zarade. Čak i sa više-milionskim obrtom u kockarnicama, mi nemamo potrebnu infrastrukturu. Samim tim nema ni osnove da poslovne kompanije dođu na naš prostor."

A to, opet,  znači visoku stopu nezaposlenosti, kaže Navajo lider Joe Shirley:

"Nezaposlenost među nama je iznad 50 procenata. Ljude širom Amerike brine sadašnja stopa od 10 odsto. Naša nezaposlenost od preko 50 posto traje već decenijama."

Mnogi Navajo Indijanci prisljeni su zarađivati kako znaju. Neki izrađuju nakit i suvenire, a Evangeline Segay i članovi njene porodice prodaju drva za loženje:

Evangeline Segay

"Teško da ima nekog posla unaokolo. Ljudi se odaju piću i to je jedina stvar koju u svakodnevnoj besposlenosti mogu raditi."

Alkoholizam, tuče, sukobi gangova…. elementi su života u rezervatima. Gospodin Shirley ističe da bi radna mjesta Indijance izvukla iz siromaštva, a tinejdžere zadržala u srednjim školama:

"Moramo se, da tako kažem, rvati sa brdom problema nastojeći da učenike prebacimo do škola koje su često udaljene i do dva sata. Mnogi iz siromašnih porodica prisiljeni su na kraju napustiti, zaboraviti školu."

Struje ima, da li i vode...?

Rezervati američkih Indijanaca su federalna područja sa ograničenom plemenskom autonomijom. Predsjedavajući plemena Tohono O'odham Ned Noriss izražava nadu da će susret u Bijeloj kući biti usmjeren i na pravo Indijanaca da određuju i kontroliraju način na koji žive:

"Svjedocimo smo stalnog zadiranja u naša prava, stalne uzurpacije plemenskih ovlasti i suvereniteta koje čini vlada Sjedinjenih Država."

I o još jednom bitnom pitanju, povećanju sada siromašnih fondova za zdravstvenu zaštitu Indijanaca, takođe bi moglo biti riječi idućeg tjedna kada se predsjednik Obama u Bijeloj kući sastane sa poglavicama više od 500 indijanskih plemena.