Studenti medicinskog fakulteta univerziteta Georgetown, ovdje u Washingtonu, uče o tehnikama pri pružanju hitne medicinske pomoći na lutkama- simulatorima pacijenata koje su tako usavršene da, kako bi narod rekao, samo što nisu žive. Univerzitet je potrošio stotine hiljada dolara kupujući i kombinirajući razne simulatore, mehaničke sisteme tjelesnih reakcija, hemijske senzore i najsavremenije kompjuterske programe da bi se simulirale glavne tjelesne funkcije.

U svijetu trenutno postoji oko 1000 ovakvih ili sličnih simulatora. Njihova popularnost raste medju studentima i medju profesorima medicinskih fakulteta.

Megan Stevens je na specijalizantskom studiju za medicinske sestra. Danas uči različite tehnike kojima treba reagirati na različite situacije - pružajući pacijentu prvu pomoć...

- Procjena stanja se, znate, mora raditi brzo, nastoji se raditi na onome što se upravo dešava sa pacijentom, pokušava se popraviti njegovo stanje, dajući mu odgovarajuće lijekove ili elektro-stimulacije, kao što smo radili danas i posmatrajući da li to djeluje ili ne, tražeći ono što će mu najbolje pomoći, kaže Megan.

Tim studenata komunicira sa pacijentom-lutkom nazvanom Gus, kome glas posudjuje Stephen Hurst, direktor medicinskih tehnologija pri univerzitetu.
Hurst takodje održava i rukovodi kompjuterskim i monitorskim sistemom u maloj režiji.

- Simulatori koje imamo su veoma sofisticirani. Oni našim studentima omogućavaju da komuniciraju sa lutkom i da dobiju odgovarajući odgovor, bilo da je to simulacija pulsa, slušanje disanja pluća ili zvuci udisanja...

Simulator Gus je jedan od tri člana  porodice lutaka na Georgetownu. Tu su još lutka-žena i lutka-dijete.

Hurst mijenja simptome na simulatoru dok studenti rade sa lutkama. Ovaj simulator je najsavremenije učilo u medicinskoj istoriji, kaže on:

- Svaki put kad lutka udahne, kompjuter uzima uzorak tog gasa i utvrdjuje koliko kiseonika tu ima, a koliko anestetičkog gasa i onda, uz pomoć matematičkih modela kalkuliše šta bi trebao biti ispravan naredni potez, objašnjava Hurst.

Direktorica ovog programa, dr.Karen Kesten priprema odredjene scenarije prije svakog časa. Ona gleda rad studenata iz druge sobe i može procijeniti sposobnost medicinske sestre da reagira na nepredvidljive situacije:

- To mi daje mogućnost da ocijenim stepen stečenih sposobnosti mojih studenata, sposobnost da intervenišu, da prepoznaju problem kod pacijenta i to koliko brzo oni reagiraju i da li je reakcija ispravna ili pogrešna, kaže dr. Kesten.

Student Alexis Walter kaže da joj ovaj simulator daje šansu da iskusi situacije koje možda nikad nije imala priliku da susretne.

- Naravno da smo nervozni jer nas naši instruktori kontroliraju. Ima prostora za greške, ali kako smo u školi - mi ne želimo da nam se greške dešavaju, i ovo je, iskreno govoreći, najbolje mjesto da se greška napravi i ispravi, zaključuje ona.

Nakon što je pacijentovo stanje stabilizovano, studentima se daju ocjene i sugestije u vezi s njihovim uspjehom - tako da te sugestije primijene na klinikama i bolnicama u kojima rade...