Russell Bennett šeta po komšiluku jer mu je doktor naredio da mora da vježba.
Prije nekoliko mjeseci, dobio je dijagnozu kardiomiopatije, stanje u kome srce ne pumpa dovoljno krvi, što može da dovede do iznenadnog srčanog udara i smrti. 

Shvatio sam da moje tijelo zadržava tečnost, i kada je postalo ozbiljno- odlučio sam da je bolje da odem u bolnicu.- rekao je gospodin Bennett.

The transplant specialist says the procedure is "definitely one of the most difficult surgeries we've ever done".

Doktor mu je prepisao spoljašni defibrilator, također poznat kao ''prsluk za spašavanje.''  On neprestano nadgleda srce gospodina Bennett-a i šalje podatke njegovom doktoru.
U slušaju prijeteće srčane aritmije, prsluk bi upozorio gospodina Bennett-a prije nego što bi dostavio ublažujuće šokove putem ovih elektroda.

Doktor George Monir, liječnik gospodina Bennett-a, kaže da je sprava zamjena za unutrašnji defibrilator koji se usađuje u grudi pacijenta.

Ako je nekome potrebna operaciju na srcu da bi obnovio dotok krvi u srce, postoji dobra šansa da se funkcije srca poboljšaju i da mu neće trebati dugoročni unutrašnji defibrilator.

Dr Monir kaže da se prsluk može upotrijebiti kao zamjena dok se pacijentu ne uspostavi prava dijagnoza.  Prije nego što je prsluk bio dostupan, on kaže da ljekari u hitnoj pomoći često nisu imali vremena da ocijene da li je pacijentu defibrilator zaista potreban.

 Dešavalo se da prerano ugradimo ovaj uređaj, a onda nam podaci pokažu da ga neki pacijenti nisu ni trebali.  I u drugom gorem scenariju, dešavalo se da pacijent izgubi život jer nismo imali alternativu.

Kompanija Zoll Lifecor, koja proizvodi ovaj prsluk navodi da je on u Sjedinjenim Državama dostupan od 2002. i da ga je nosilo oko 13, 000 pacijenata ugroženih od srčanog udara.
Russell Bennett kaže da mu prsluk ne ometa svakodnevnu rutinu otkako ga je počeo koristiti prije tri i po mjeseca.  Priznaje da može da  bude neudoban u toku ljeta, i da mu je teško da spava s njim.
Istraživanje državnog instituta za srce, pluća i krv, koje će se završiti za pet godina, odrediće koji će pacijeti imati koristi od ovog, u odnosu na ugrađeni,  ipak nešto lakše podnošljivog uređaja.