Razne političke organizacije koriste nadolazeću Olimpijadu u Pekingu kao priliku za pritisak na kinesku vladu da promjeni svoj stav prema ljudskim pravima. Neki tvrde da Olimpijadu ne treba miješati s politikom. No brojni analitičari podsjećaju da su Olimpijske igre često bile korištene za političke ciljeve.  

Bivša plivačica koja je nastupala na Olimpijadi, Nikki Dryden iz Kanade, član je organizacije Team Darfur, koju čini 300 sportaša voljnih da skrenu pozornost na nasilje koje se odvija u Darfuru i kineskim vezama sa sudanskom vladom.

"Kad je Kina odlučila biti domaćin Igara dala je globalno obećanje sportskoj zajednici da će pridržavati načela Olimpijade. Ta načela uključuju promoviranje mira i ljudskog dostojanstva. To se, međutim, ne događa u Darfuru. Mislim da je ovo odlična prilika za nas da skrenemo pozornost na veze kineske i sudanske vlade, naročito kako se približava početak Olimpijade u kolovozu."

Radilo se o Darfuru, Tibetu ili ukupnim ljudskih pravima u Kini, različite organizacije koriste nadolazeće Igre kao platformu za protest protiv kineske vlade. Prosvjednici u Francuskoj, Sjedinjenim Državama i drugim zemljama onemogućili su prolazak baklje s olimpijskim plamenom. Prosvjedi su doveli do izljeva nacionalističke ljutnje u Kini. Peking vjeruje da Olimpijada mora proteći bez uplitanja politike. Glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova:

"Ono što smo vidjeli nisu bili prosvjedi već okrutni i nasilni napadi na olimpijski plamen koji pripada čitavom svijetu. Ovo trebaju osuditi svi ljudi koji cijene pravednost i pravdu diljem svijeta jer su prosvjednici nanijeli štetu interesima svih ljudi."

U Sjedinjenim Državama kandidati za budućeg predsjednika pozvali su predsjednika Busha da bojkotira svečanost otvorenja Olimpijskih igara ukoliko ne dođe do značajnijih promjena kineske politike.

 Hillary Clinton: "Predsjednik ne bi trebao nazočiti otvorenju igara"

Demokratski senator Barack Obama: "Vjerujem da bi bilo u redu kad bi predsjednik odbio pozivnicu na svečano otvorenje Olimpijade."

Republikanski predsjednički kandidat John McCain: "Ja ne bih išao na svečanost otvorenja Igara."

Predsjednik Bush izjavio je da nije promijenio svoju nakanu da putuje u Peking. Predsjednik dodaje da pitanje ljudskih prava uvijek spomene na sastancima s kineskim predsjednikom Hu Jintaoom.

"Ne smatram Olimpijadu političkim već sportskim događajem. I ranije sam govorio o vjerskim slobodama, o Darfuru, Burmi i Dalai Lami. Tijekom Olimpijade i poslije također ću govoriti o tim pitanjima. Moj odlazak u Peking vidim kao priliku da podržim američke sportaše."

Autor David Wallechinsky potpredsjednik je Međunarodnog društva povjesničara Olimpijskih igara. On primjećuje da će predsjednik Bush – ukoliko ustraje u svojoj nakani – biti prvi aktualni američki predsjednik koji će nazočiti otvorenju neke Olimpijade izvan Sjedinjenih Država. Wallechinsky dodaje da su se Olimpijske igre često koristile za političke svrhe.

"Olimpijada je dio svijeta kao i politike. Iluzija je vjerovati da se Igre mogu odvojiti od politike. Čak se i Međunarodni olimpijski odbor nije suzdržavao političkih procjena. Na primjer, prije više od 25 godina zabranio je sudjelovanje Južnoj Africi zbog aparthejda, a 1992. godine isključio je bivšu Jugoslaviju iz ekipnih sportova. Međunarodni olimpijski odbor ne može sada reći da je Olimpijada isključivo sport te da se oni neće miješati u politiku."

Wallechinsky podsjeća na Olimpijske igre u Berlinu 1936. godine i Adolfa Hitlera kao na događaj kad je politika prvi put značajnije ušla u Olimpijadu.

"Kad je Hitler došao na vlast u olimpijskom pokretu dosta se debatiralo. Pitalo se što učiniti, treba li održati Igre ili ih bojkotirati. Na kraju, ništa nije učinjeno i igre su održane u nacističkoj Njemačkoj."

1936. godine afro-američki sportaš, atletičar Jesse Owens, porazio je nacističku ideju o arijevskoj superiornosti tako što je osvojio četiri zlatne medalje. 1968. godine u Mexico Cityu, američki sprinteri Tommie Smith i John Carlos upotrijebili su poseban pozdrav crnačkog pokreta na svečanosti dodjele medalja kako bi protestirali protiv rasne diskriminacije u Sjedinjenim Državama. 1972. godine na Igrama u Minhenu, palestinski teroristi ubili su 11 izraelskih sportaša, a 1980. godine, nakon Sovjetske invazije Afganistana, Sjednjene Države predvodile su bojkot Olimpijade u Moskvi. 1984. godine zemlje Sovjetskog bloka uzvratile su istom mjerom na Olimpijskim igrama u Los Angelesu.

Brojni politički aktivisti kažu kako su naučili da bojkotiranje Igara može samo nanijeti štetu sportašima te da neće donijeti političke i društvene promjene. Bivša sportašica, a danas aktivistica za ljudska prava, Nikki Dryden, iz Teama Dafur kaže:

"Bojkotom bi se kaznili pogrešni ljudi, sportaši koji su cijeli život trenirali za ovaj trenutak. Mi želimo vidjeti proslavu svih onih dobrih stvari koje se događaju na Olimijskim igrama. To treba biti vrijeme mira kad se zemlje okupe i njihovi sportaši se nadmeću u bazenima, na atletskim stazama i drugdje, a ne na bojišnicama."

Dryden kaže da Team Darfur, umjesto toga, poziva sportaše da tijekom Olimpijade govore o ljudskim pravima u javnosti.