Predsjednik Bush počinje svoju srednjoistočnu turneju u Izraelu. Cilj njegova puta je – kako kaže – poticanje Izraelaca i Palestinaca da se približe mirovnom sporazumu do kraja ove godine, koji bi, na koncu, rezultirao i uspostavom demokratske, održive palestinske države. U zadnjih nekoliko mjeseci kod obje je strane ojačala skeptičnost oko mogućnosti predsjednika Busha da ostvari svoj cilj.

Nije još prošla ni godina dana otkako je predsjednik Bush sazvao svoju srednjoistočnu mirovnu konferenciju u Annapolisu, gdje je i od Izraela i od Palestinaca dobio obećanja da će sklopiti mirovni psorazum do kraja ove godine. Otada, ciljevi su postali skromniji: sada se govori o okvirnom sporazumu koji bi možda postavio buduće granice palestinske države, ali čak i taj cilj izgleda prilično udaljen.

Reuvan Hazan, koji predaje političke znanosti na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, kaže da bi se moglo dogoditi da gospodin Bush ne bude imao dovoljno vremena za postizanje svojih ciljeva: "Predsjednik Sjedinjenih Država može željeti da pobrza proces, ali, on je to shvatio ozbiljno malo prekasno. Čekao je do posljednje od svojih osam godina predsjednikovanja. Čekao je sve dok republikanci nisu izgubili oba doma Kongresa, a sada smo na pragu novih izbora. To nije način na koji se mogu promijeniti prastara neprijateljstva na Srednjem istoku."

Na palestinskim teritorijima, stvar se gleda još sumornijim očima. Suradnici umjerenog palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa, poznatog i kao Abu Mazen, otvoreno govore o raspuštanju Palestinske uprave zbog nedostatka napretka u razgovorima s Izraelom. To bi bio potez koji bi efektivno okončao mirovni proces iz Osla, započet prije 15 godina.

Hani al-Masri, palestinski novinar koji vodi Centar za istraživanje medija Bada'el, u Ramalli, kaže da mnogi Palestinci vjeruju da im je sada gore nego što im je bilo prije prošlogodišnje konferencije u Annapolisu: "Nakon Annapolisa, većina Palestinaca podržavala je pregovore. Sada, većina ih traži od Abu Mazena da ih prekine. Izrael je iskoristio te pregovore za prikrivanje vojne agresije, za povećavanje broja naselja, i tako dalje. To nije mirovni proces, to je proces bez mira."

Hani al-Masri kaže da nesposobnost Abbasa da u razgovorima pridobije neke ustupke od strane Izraela ojačava militante Hamasa koji kontroliraju Pojas Gaze. Prije Annapolisa – kaže on – Hamas je bio slab nakon poteza koje je povukao u Gazi. Ali, nakon Annapolisa, kad Palestinci ne vide nikakav napredak, Hamas samo postaje sve jači.

Oslabio je, doduše, i izraelski premijer Ehud Olmert, kome prijeti istraga o navodnom primanju mita od jednog američkog biznismena, u vrijeme dok je bio gradonačelnik Jeruzalema.

Predsjednik Bush dolazi u Izrael na proslavu 60. obljetnice uspostave te države. On ne planira posjet palestinskim teritorijima, niti sastanak s Mahmoudom Abbasom prije subotnjeg summita u egipatskom ljetovalištu Sharm el-Sheikh.

Dok Palestinci kritiziraju itinerer američkog predsjednika, dotle ga Izraelci doživljavaju kao čelnika kojemu se može vjerovati, kaže Reuvan Hazan: "Većina Izraelaca još uvijek podržava predsjednika Busha. Oni svijet vide malo drugačije od ljudi u Americi, barem što se tiče opasnosti na Srednjem istoku, bilo da je to bio Irak u prošlosti ili Iran trenutno, zbivanja u Libanonu ili činjenica da Hamas ugrožava Palestinsku upravu. Stoga, kad vidimo predsjednika koji je voljan koristiti moć Sjedinjenih Država kao svjetskog policajca, kao čelnika demokracije, onda Izraelci shvaćaju da je njegovo vodstvo neophodno u ovom dijelu svijeta."

Upravo zato predsjednik Bush će biti vrlo toplo dočekan u Izraelu. Ta bi se dobrodošlica mogla pretvoriti u voljnost da se udovolji njegovom pozivu za donošenjem teških odluka u dolazećim mjesecima, prije okončanja njegovog mandata, kako bi se obje strane približile mirovnom sporazumu.