Buckminster Fuller

Buckminster Fuller možda je najpoznatiji kao izumitelj geodetske kupole, hemisferične strukture izrađene od međusobno spojenih trokutastih ploča. No, Fullerova dostignuća na polju znanosti i umjetnosti dio su današnjih sofisticiranih istraživanja u kemiji, nanotehnologiji te ‘zelenoj’ arhitekturi i dizajnu, četvrt stoljeća nakon njegove smrti.

Elegancija, neobičnost i raznolikost dizajna Bukminster Fullera ostavljaju neizrecivo duboki dojam na posjetitelje izložbe Počevši od svemira, koja se održava u Muzeju Whitney u New York Cityju. Ti eksponati uključuju nacrt kupole za uštedu energije nad Manhattanom, nesklopljivu kartu svijeta, složenu od trokutastih oblika, i prototip trokotačnog automobila sa smanjenom potrošnjom goriva za 11 putnika, brzine do 180 kilometara na sat. 

Kustosica Muzeja Whitney, Dana Miller, priznaje da je Fullerov genij nemoguće kategorizirati ili precizno definirati. "On nije razmišljao sa stanovišta samo jedne discipline. Nije se smatrao arhitektom ili inženjerom ili pjesnikom, već je u isto vrijeme razmišljao o svim tim disciplinama. Umjetnici se često opiru takvom tipu kategorizacije jer rade u različitim medijima istovremeno. On je bio vizionar i jedan od prvih interdisciplinarnih mislilaca 20. stoljeća".

Sam Fuller nije gledao na svoje brojne discipline kao na posve zasebne cjeline. Umjesto toga, sve umjetnosti i znanosti smatrao je različitim lećama kroz koje se može promatrati isti, divan i jednostavan svemir. David McConville, medijski umjetnik i član odbora Instituta Buckminster Fuller, misli da je ono što je Fuller želio bila ‘cjelovita slika.’ "On bi uvijek tvrdio da, kad god nešto stvarate, najbolje je da počnete od svemira jer, po njemu je on ukupnost svega – svih naših misli i svih frekvencija. Mi sami moramo promatrati kako djeluju svemir i priroda. Tvrdio je da, ako na svoje probleme ne gledate na najsveopćenitiji način, nećete ni naći sveopća rješenja".

Fuller je već 1920. godine shvatio da su naš planet i njegovi resursi ograničeni, dok ljudska inteligencija – koju je smatrao jednim istinskim blagom – nije. Počeo je stvarati načine kako ‘s manje napraviti više.’ Primjerice, njegova futuristička kuća Dymaxion napravljena je ekološki – štedi energiju, jeftina je i može se reciklirati. Kurt Przybilla, filmski producent kuće Imax, koji je kreirao igračke na temelju Fullerovih dizajna, kaže da su te karakteristike dio Fullerovih napora za ‘efemeralizacijom,’ ili onim što danas nazivamo ‘održivost.’ "‘Viđenje svijeta na temelju cjelokupnog sustava’ i ‘teorija temeljena na cjelokupnom sustavu’ izrodili su se iz njegovog plodonosnog rada. Tako sada, na znanstvenom polju, svi vide  zatopljavanje kao globalni problem te planet kao jednu cjelinu. A u vrijeme kad je Fuller o tome govorio, bio je jedan od rijetkih ljudi koji je to uopće spomenuo".

Fullerova djela cijene i vole mnogi umjetnici, kako nekada, tako i danas. Iako ih on nije pokušavao učiniti lijepima, bio je uvjeren da će, kad pronađe pravo rješenje, ona biti lijepa. A to potiče iz njegovog uvjerenja da je prirodni sustav najmoćniji. Ako uspije naći ključ tog sustava, odnosno njegovu temeljnu jedinicu, onda će njegovo djelo biti divno jer je sama priroda divna. Ta temeljna jedinica za njega je bio trokut. Po Fulleru, trokut je najjači i najstabilniji oblik u prirodi. A tetraedar – piramida sa četiri strane od kojih je svaka istostraničan trokut – glavna je osnova na kojoj počiva priroda, pa tako i njegova djela. Međusobno vezujući tetraedre i postavljajući ih jedne na druge, Fuller je svojom preciznošću kreirao geodetske kupole po kojima je najviše poznat.

Na polju atomske kemije, ove su strukture otkrila tri kemičara, dvojica sa sveučilišta u Texasu i jedan s britanskog sveučilišta Sussex. Kažu da im točni sastav ugljične molekule C60 nije bio poznat sve dok se nisu sjetili Fullerove geodetske kupole. Stoga su molekulu C60 nazvali po Buckminsteru Fulleru. To je otkriće stvorilo novu granu kemije, iz koje se razvila nano-znanost i nanotehnologija – manipuliranje materijom na nivou atoma. No, ono što je zanimalo Fullera nisu bile molekularne pa ni svemirske sfere, već ljudski potencijal i izričaj ovdje, na našem krhkom planetu, kojeg je nazvao Svemirski brod Zemlja. Primjeri toga mogu se vidjeti na izložbi u njujorškom Muzeju Whitney do 21. rujna ove godine.