Često se kaže da drugu osobu najbolje razumijemo tek kada se nađemo u 'njezinoj koži'.  Upravo to pokušava dokumentarni film pod naslovom 'In My Shoes' – koji se bavi problemima newyorških tinejdžera koji nemaju dom i prisiljeni su odrastati na ulici. 

Devetnaestogodišnji Clevins Brown zna što znači biti beskućnik a istovremeno i srednjoškolac.  Morate razmišljati o domaćoj zadaći, ali i sljedećem obroku te gdje ćete provesti noć.  Ali, Clevins kaže da mu teška situacija nikad nije bila opravdanje za neuspjeh, već inspiracija da prevlada svoje probleme i postane uspješan mladi čovjek. "Činjenica je da mi je bilo teže nego drugima, ali ja ne odustajem.  To što sam bio bez doma, dalo mi je dodatne razloge da na kraju uspijem". 

Na ulicama je živio sa majkom, no nije želio da u školi itko sazna za njegov problem. "Nisam u tome želio razgovarati niti s prijateljima niti s nastavnicima. Mislio sam da me neće razumjeti.  Bojao sam se da kada saznaju za to, da će imati predrasude o meni.  Nisam imao pravo.  Kada su saznali da nemam doma, svi su mi željeli pomoći.  Nisam to očekivao".

Clevins je bio dio filmske ekipe koja je napravila dokumentarac In My Shoes, koji se bavi problemima mladih beskućnika u New Yorku.  Svrha filma je upoznati mlade Amerikance s problemima njihovih vršnjaka koji nemaju dom.  Sponzor projekta je organizacija Urban Arts Partnership, koja putem filma i drugih umjetničkih formi motivira mlade da se uhvate u koštac s društvenim problemima. 

Njezin direktor, Philip Courtney, kaže da je cilj - 'probuditi mlade'. "Mladi se zaista zapale za projekt, bilo da je riječ o dokumentarnom filmu ili postavljanju drame na kazališnim daskama.  U isto vrijeme, uče o društvenim problemima, kao što je beskućništvo".

Na filmu In My Shoes radilo je dvanaest mladića i djevojaka. Od njih je jedino Clevins Browe bio beskućnik.  Njegova je životna priča vrlo dirnula ostale – kaže Philip Courtney. "Tinejdžeri-beskućnici su vrlo žilavi mladi ljudi, vrlo artikulirani, a s druge strane – nisu srditi na cijeli svijet.  Žele sudjelovati u promjenama, da se drugima ne dogodi ono što se njima dogodilo.  Recimo, Clevins Browne stvari gleda vrlo pozitivno, želi pridonijeti društvu – iako mu ono, ako ćemo iskreno, nije dalo mnogo".

Clevins Browne na jesen postaje student. Kaže da će film o mladim beskućnicima slijediti peticija – upućena na adresu američkog Kongresa, od kojeg se traži da pomogne u rješavanju ovog problema.