Put čovjeka na Mjesec ili boravak na Međunarodnoj svemirskoj postaji, izložili su astronaute specifičnim uvjetima društvene izolacije. No, sve su ovo bile relativno kratke avanture u usporedbi sa planiranim putovanjima čovjeka na Mars, a i dalje.

S trenutačno dostupnom tehnologijom, put čovjeka na Mars trajao bi više od dvije godine. Psihološki stres putnika bio bi ogroman.

Ogroman izvor stresa za ove astronaute bila bi izoliranost od obitelji i prijatelja. Jer, kada ste u Zemljinoj orbiti, veza sa članovima obitelji na površini je trenutačna. Informacije se izmjenjuju u stvarnom vremenu. No, ako takvo nešto pokušamo sa Marsa, signal bi samo u jednom smjeru putovao 20-ak minuta. Ovo je veliki problem.ž

Razgovaramo sa Douglasom Vakuchom, psihologom koji se bavi mentalnim zdravljem svemirskih putnika. Kaže nam da bi astronauti na ovako dugim putovanjima morali biti jako samostalni jer čak ni u slučaju hitnih situacija, pomoć sa Zemlje ne bi bila dostupna. Zato je tim predvođen Douglasom Vakuchom napravio jednostavnu verziju upitnika koji psiholozi koriste za obradu svojih pacijenata. Ovaj upitnik bi svemirskim putnicima ukazao na problem u ranoj fazi i omogućio im da otpočnu nekakvu vrstu intervencije. Upitnik je testiran na znanstvenicima koji su mjesecima stacionirani na Antarktiku. 

Preliminarni rezultati su obećavajući, ali za potpuni uspjeh još će se puno rada morati uložiti. Do sada prikupljene informacije biti će prikazane stručnoj javnosti ovaj mjesec na sastanku Američke udruge psihologa.