Turističko razgledavanje ostataka Berlinskog zida

Slijedi prvi od pet priloga povodom nadolazeće dvadesete godišnjice pada Berlinskog zida. Naša dopisnici iz glavnog grada Njemačke Sonja Pace osvrće se na ovaj povijesni događaj, njegove uzroke i značenje koje mu pridajemo danas.

Nalazimo se na mostu Glienicke, koji spaja berlinsku periferiju sa susjednim Potsdamom. Za hladnog rata – do 1961. - tu je bio granični prijelaz između Zapadnog i Istočnog Berlina, i na njemu su obavljene brojne razmjene špijuna.

Neuspio pokušaj bijega na Zapad u kolovozu 1962.

'Zarobljeni bi obavještajci bili slani s jedne strane na drugu; moglo ih se vidjeti kako prelaze preko mosta' – kaže nam Haio Koelling, stanovnik Potsdama.  No, početkom šezdesetih komunistički je režim Istočne Njemačke upravo na ovom mjestu podigao zid, u želji da spriječi masovni odlazak svojih građana na zapad. Zid je sljedećih gotovo četrdeset godina simbolizirao Željeznu zavjesu.  

Vremenom su se u strogo čuvanom komunističkom bloku ipak počele nazirati pukotine, kaže Joechen Staadt sa berlinskog Slobodnog sveučilišta: "Bilo je ljudi koji su bili svjesni vrlo loše ekonomske situacije u Istočnoj Njemačkoj. Toga je bila svjesna – kao što smo kasnije doznali - i istočnonjemačka tajna služba."

Jochen Staadt

Promjene je također navijestio i dolazak na vlast reformista Mihaila Gorbačova u Sovjetskom savezu. Joachen Staadt smatra da je upravo to bio ključni događaj koji je vodio raspadu komunističkog sustava. 'Odjednom se u Rusiji javno počelo govoriti o ujedinjenju Njemačke' – kaže ovaj njemački politički analitičar. Podrška Moskve znatno konzervativnijem komunističkom vodstvu u Berlinu bila je sve slabija, što je znao iskoristiti tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan.

On je 1987. javno, pred Berlinskim zidom, pozvao sovjetskog vođu da ukloni to zdanje koje je razdvajalo pripadnike istog naroda. U jesen 1989. mnogi istočni Nijemci na Zapad su dolazili već i zaobilaznim putem, preko Mađarske. U samoj tadašnjoj Demokratskoj republici Njemačkoj počeli su masovni prosvjedi protiv vlasti.  

Michael Cox

Iako je u konačnom raspletu važan bio i utjecaj Zapada, ključna je bila uloga Gorbačova – kaže Michael Cox, predavač na londonskoj School of Economics: "Jednom kada su Sovjetski savez, Moskva, Gorbačov i Politbiro odlučili da neće koristiti vojnu silu, onda je postalo očito da će se cijela ta kuća od karata srušiti."

I zaista se srušila, i to mnogo prije nego što se očekivalo. 9. studenog 1989. 'pao' je Berlinski zid, a s njim i komunistički režim u Istočnoj Njemačkoj.  

Mihail Gorbačov

Nakon toga, kaže Michael Cox, slijedili su višemjesečni pregovori o budućoj organizaciji kontinenta i mjestu ujedinjene Njemačke na njemu: "Ne treba zaboraviti da je 1989. i 1990 ujedinjena Njemačka brinula mnoge Europljane.  Da se to ublaži, bilo je potrebno poduzeti vrlo složene diplomatske pregovore. Uz to, ujedinjenje je morao odobriti Gorbačov. Zbog toga, ja mislim da je upravo on bio ključna osoba u tim događajima."

Njemačka se službeno ujedinila 1990., a sljedeće je godine prestao postojati Sovjetski Savez. Hladni je rat okončan.  

Naš sugovornik iz Potsdama, Haio Koelling govori o promjenama koje je za njega donio pad komunizma. Po profesiji arhitekt, u starom je režimu radio u urbanističkom zavodu. Nakon što je pao Berlinski zid, imao je vlastitu arhitektonsku tvrtku. Danas je umirovljenik. Kaže da je za njega najveća promjena u tome što slobodno može prijeći preko mosta Gleinicke, na kojem danas više nema bodljikave žice i na kojem se više ne razmjenjuju špijuni.