Zemljovid današnje Njemačke

Nadolazeći tjedan obilježava se dvadeseta godišnjica pada Berlinskog zida. Andre de Nesnera razgovarao je s britanskim povjesničarom Frederickom Taylorom koji objašnjava zbog čega je ovaj zid uopće bio podignut.

Prema sporazumu iz Jalte, Njemačka je nakon Drugog svjetskog rata bila podijeljena u četiri okupacijske zone, američku, britansku francusku i sovjetsku. Oko 160 kilometara duboko u sovjetskoj zoni nalazio se Berlin, glavni grad poražene Njemačke, koji je također bio podijeljen u četiri zone.  

U godinama nakon rata, odnosi zapadnih saveznika i Sovjetskog Saveza su se naglo pogoršavali. Frederick Taylor, autor knjige 'Berlinski zid, od 1961. do 1989', o položaju Zapadnog Berlina kaže: "Grad je bio u sovjetskoj zoni i smatran je svojevrsnim trojanskim konjem kapitalizma. Zapadni Berlin bio je simbol zapadnog načina života, usred komunističkog bloka koji je postajao sve zatvoreniji i represivniji."

Naslovnica knjige Fredericka Taylora 'The Berlin Wall - A World Divided 1961-1989'

Zapadnu i Istočnu Njemačku razdvajala je već početkom pedesetih državna granica, no u Berlinu se tada još uvijek moglo nesmetano prelaziti iz jednog dijela grada u drugi. Zbog toga je, između 1949. i 1961. s 'istoka' na 'zapad' – upravo kroz Berlin – prešlo gotovo dva i pol milijuna Nijemaca. Frederick Taylor kaže da su oni bježali s Istoka zbog sve većeg siromaštva ali i zbog političke represije: "Krajem pedesetih bilo je očito da Istočna Njemačka gubi najproduktivniji dio svog stanovništva. Režim je morao nešto učiniti da zaustavi egzodus tih ljudi. Pitanje je bilo – što."

Mogao je – kaže Taylor – ponuditi ekonomske reforme ili popustiti s političkom represijom. No, njemačko komunističko vodstvo bilo je staljinističko i jedno što mu je palo na pamet, kaže ovaj britanski povjesničar, bilo je – izgraditi zid: 

"Prvo su postavili bodljikavu žicu, a poslije i protu-tenkovske prepreke i betonske barijere, preko većine ulica koje su graničili sa zapadnim četvrtima Berlina. Radnike koji su gradili sam zid čuvali su stražari. Sam zid podignut je za manje od 12 sati. U nedjelju 13. kolovoza 1961, Berlinčani su otkrili da im je grad podijeljen na pola, mjestimično zidom a djelomice žicom i uličnim barikadama."

Jedan neuspjeli pokušaj bijega

Ova je fizička prepreka podijelila tisuće obitelji. "Gdjegod da ste se zatekli te večeri, morali ste se brzo odlučiti – gdje želite završiti. Stanovnici zapadnog dijela grada koji su te noći bili u nekom istočnom kvartu mogli su se vratiti kući. 'Istočnjaci' koji su bili u zapadnom Berlinu morali su odlučiti – hoće li ostati tamo gdje su ili se vraćati kući. Tisuće su odlučile da ostanu na 'zapadu' i time prekinule sve kontakte s obitelji i prijateljima u drugom dijelu Berlina. Neke su četvrti bile doslovce podijeljene na pola, jedna strana ulice bila je u sovjetskoj zoni, druga na Zapadu" - kaže Frederick Taylor.

Kada je bio završen, Berlinski se zid protezao ukupno 110 kilometara, a nad njim je bdjelo više od 300 stražarskih mjesta, kao i brojna minska polja i reflektori. Frederick Taylor kaže da je naprasno podizanje zida stvorilo klaustrofobiju među Berlinčanima, uz to što su, naravno, bile razorene i brojne ljudske sudbine. Tisuće su se Nijemaca u sljedećim desetljećima pokušale prebaciti preko zida, na Zapad, no većina pokušaja bila je neuspješna. No, kaže Frederick Taylor, bjegunaca je uvijek bilo, jer su ljudi sanjali o boljem životu na Zapadu.