Priča o oduzetom stanarskom pravu nije završila presudom Europskog suda za ljudska prava. Pitanje stanarskih prava i razliku zakonitog od moralnog otvorilo je priopćenje Human Rights Watcha. Jedna od rijetkih presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu spominjana u hrvatskim medijima je ona gdje je odbačena tužba protiv države. Presuda je ponovno došla u središte interesa priopćenjem Human Rights Watcha da bi sud trebao razmotriti odluku o odbijanju tužbe danas već 78-godišnje Krstine Blečić protiv Hrvatske. Ova je Zadranka napustila stan – na kojeg je imala stanarsko pravo – dva mjeseca prije početka opsade grada i bombardiranja, u grad se vratila u svibnju 1992. godine, ali joj je u međuvremenu stan sudski oduzet. Na 13 stranica dugoj presudi Europski je sud za ljudska prava obradio slučaj. Gospođa Blečić uživa stanarsko pravo od 1953. godine. U srpnju je otišla kod kćeri u Rim, u stanu su ostale sve njezine stvari a susjedima je dat novac za uredno plaćanje stanarine. U listopadu vlasti su joj prestale davati mirovinu, izgubila je pravo na zdravstveno osiguranje i stoga je odlučila nastaviti živjeti u Italiji. U veljači 1992. godine zadarska je Općina slučaj stana dala Općinskom sudu tražeći oduzimanje stanarskog prava. Kao u mnogobrojnim sličnim pričama, u stan je nezakonito provalio M.F. prijeteći gospođi Blečić telefonom, u listopadu 1992. godine sud joj je oduzeo stanarsko pravo tvrdeći da joj odsutnost iz Hrvatske nije opravdana čak ni zdravstvenim problemima. U siječnju 1994. godine žalba na presudu je odbačena, u travnju sljedeće godine njome se već bavio Vrhovni sud potvrdivši presudu. Sudska su rješenja također istaknula da upad ilegalca u stan ne mijenja okolnosti. Za državu, slučaj je bio jasan i predstavnici RH su Sudu za ljudska prava u Strasbourgu dokazali da su odluke temeljene na zakonima. Tužiteljica je pak upozoravala da je presudama izgubila dom, da su ilegalno useljeni stanari spriječili njezin povratak i da se stoga morala vratiti i Rum. U procjeni suda u Strassbourgu uzeti su u obzir norveška analiza 586 individualnih slučajeva prekida stanarskog prava u Hravstkoj, različite prakse u europskim državama a naročito je opširno bilo mišljenje OESS-a da su ovakve mjere primjenjivane uglavnom na Srbe te da kao takve imaju “snažan negativan utjecaj na povratak". Sud je zaključio da tužiteljica nije napustila stan, da ga je smatrala domom, ali da su sve odluke sudova u Hrvatskoj u punom suglasju s domaćim zakonima, te da u ovom slučaju nije povrijeđena Konvencija o ljudskim pravima. Human Rights Watch poziv za reviziju legalnog u korist moralnog temelji na činjenici da je stanarsko pravo oduzimano uglavnom Srbima te da je ratno stanje kao opravdan razlog odlaska vlasnika stanarskog prava iz stana priznavano samo Hrvatima. Prema pravilima Europskog suda za ljudska prava sve se tužbe podastiru sudu šest mjeseci nakon domaćih presuda. "Budući da je glavnina stanarskih prava oduzeta prije 1996. godine malo je izgleda da bilo kakav sličan slučaj dođe pred ovaj sud", prognozira Human Rights Watch. |
