Predstavnici iz čitavog svijeta sastaju se danas u Tunisu na međunarodnom skupu o budućnosti upravljanja Internetom. Među temama prvog takvog summita, održanog 2003, bile su opći pristup Internetu i sigurnost mreže. Međutim, dnevnim će redom ovog skupa vjerojatno dominirati sporno pitanje koja će zemlja kontrolirati Internet.

Sve otkad su istraživači financirani od strane Pentagona tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina razvili decentraliziranu kompjutersku mrežu poznatu pod nazivom Internet, u njenom funkcioniranju nije bilo većih problema. Kalifornijska organizacija ICANN, upravlja takozvanim DNS sustavom dodjele imena i adresa web-stranica. ICANN je stvoren 1998-me godine, kao privatna organizacija s međunarodnom upravnim odborom, međutim američka trgovinska komora odobrava ili stavlja veto na njegove odluke. Sve su glasniji zahtjevi za globalno reprezentativnijim upravnim tijelom, koji bi po nekima trebalo biti ustrojeno po uzoru na Ujedinjene narode.

Međutim pomoćnik tajnika američke trgovinske komore Michael Gallagher drugačijeg je mišljenja: "Sjedinjene države ne podržavaju odozgo nametnutu, međudržavnu kontrolu ili regulaciju Internetom, niti formiranje organizacije tipa UN-a u tu svrhu. Mi ne vjerujemo u korisnost dodavanja još jednog sloja birokracije preko jednog tako dinamičnog medija kao što je Internet."

Povijesno gledano, za upravljanjem Internetom bila je odgovorna američka vlada, obzirom da je mreža stvorena i razvijena u Sjedinjenim Državama. Međutim sada mnoge zemlje u razvoju, uključujući Kinu i Iran, smatraju da bi upravljanje trebalo biti ravnopravnije raspodijeljeno. Europska povjerenica Viviane Reding upozorava da bi se, ako Sjedinjene Države ne pristanu na neku vrstu dogovora, svijet mogao sučeliti s rascjepkanim Internetom, u kojem bi druge zemlje stvorile vlastite, izdvojene sustave. Argument Washingtona je da sadašnji sustav ne bi trebalo mijenjati jer bi veća kontrola vlasti ugrozila ključni element inovacija iz privatnog sektora. Takva razmišljanja dovode do stavova nekih stručnjaka po kojima je nemoguće uspostaviti kontrolu Interneta. Drugi pak, poput Jonathana Zittraina, profesora uprave Internetom sa sveučilišta Oxford, kažu da je to u najboljem slučaju samo usputna debata. Po njemu postojanje internetskih tvrtki u vlasništvu ulagača, poput Googlea, drži Internet izvan centralne kontrole, te glavno pitanje nije tko kontrolira Internet, već tko iz njega izvlači profit.

"U osnovi jedino što je u pitanju pri dodjeli internetskih adresa je novac, i također simbolični ponos, čiju važnost ne smijemo potcijeniti," kaže Jonathan Zittrain.

Također postoji zabrinutost da debata oko upravljanja odvlači pozornost s drugih tema, kao što je omogućavanje pristupa Internetu ljudima u svim zakucima svijeta, na što upozorava Tom Niles član upravnog odbora ICANN-a i dopredsjednik američkog vijeća za međunarodno poslovanje: "Ovaj smo skup u početku zamislili kao pregled mogućnosti Interneta za unapređenje ekonomskog rasta zemalja u razvoju i kako ogromna korisnost Interneta može postati dostupnija korisnicima u tim zemljama."

Gospodin Niles kaže da bi se vlade trebale usredotočiti na promicanje i poticanje razvoja i uporabe Interneta u svojim zemljama umjesto da raspravljaju o tome tko bi ga trebao kontrolirati.