Državno tajništvo i ove godine organizira lutriju na kojoj će oko 50 tisuća zainteresiranih stranaca dobiti 'zelene karte' odnosno dozvole boravka i rada u Sjedinjenim Državama. Podnošenje aplikacija upravo je počelo. Od 1995., na ovaj je način u Ameriku ušlo oko 500 tisuća useljenika. Iako program mnogi smatraju uspješnim, njegova je budućnost prilično neizvjesna, jer je u oba doma Kongresa usvojen zakon prema kojem mu predstoji gašenje.

Rok za ulazak u ovu svojevrsnu lutriju je drugi prosinca. Svi koji podnesu aplikaciju ulaze u bubanj, iz kojeg se izvlače imena 50 tisuća dobitnika dozvole boravke kao i radne dozvole. Ovo, naravno, nije jedini način na koji stranci legalno useljavaju u Ameriku – no možda je jedan od originalnijih. Cilj mu je doprinijeti etničkoj raznovrsnosti američkog stanovništva jer 'lutrija' Državnog tajništva daje prednost narodima koji na sjevernoameričkom kontinentu nisu odveć zastupljeni – rekao je nedavno u Kongresu Tony Edson, zamjenik državne tajnice odgovoran za konzularne poslove i izdavanje viza. Lutrija je zato vrlo popularna u Africi i Aziji – odakle je i bila većina od šest milijuna i 400 tisuća sudionika 'izvlačenja'. U lutriji, međutim, ne mogu sudjelovati građani Meksika, Kine, Indije, Rusije te niza drugih država koje već imaju prilično brojne zajednice u Americi. 

Podnositelji molbe za zelenu kartu – sudionici lutrije – moraju imati završenu srednju školu ili, umjesto nje, dvije godine iskustva u struci koja zahtijeva barem dvogodišnje stručno školovanje.

Nastava engleskog jezika za novopridošle useljenike

Upravo je ovaj kriterij u Americi i najkontroverzniji. Bryan Griffith iz Instituta za istraživanje migracija kaže da je on prenizak: "S tako niskim kvalifikacijama nitko ne jamči da će oni moći zaista pridonijeti ovome društvu ili našoj ekonomiji.  Da bi se u Americi danas mogli natjecati potrebno je malo više od srednje škole…"

Vladina unutrašnja kontrola također je ustanovila da se često događalo da aplikanti podnose krivotvorene dokumente o obrazovanju, te falsificirane bračne dokumente kao i putovnice. Zbog toga je ovaj program proglašen i svojevrsnom prijetnjom po nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država - jer otvara vrata i potencijalnim teroristima. Među pola milijuna stranaca, koji su stigli u Ameriku putem 'lutrije' Državnog tajništva, oko 10 tisuća je državljana zemalja koje Washington smatra sponzorima terorizma. Tony Edson o tome kaže: "Naravno da posebnu pozornost pridajemo molbama iz zemalja koje se smatraju pokroviteljima terorizma. Mislim da tome posvećujemo adekvatnu pažnju – provjeravamo dokumente, razgovaramo s aplikantima – te da integritet postupka izdavanja viza i sigurnost naših granica nisu došli u pitanje."

Odvjetnik Glen Wasserstein pomogao je mnogim strancima koji su se u Ameriku uselili nakon što su zelenu kartu dobili na lutriji Državnog tajništva. On kaže da se ne radi niti o kriminalcima, niti o teroristima, već o običnim ljudima kojima je san doći u Ameriku: "Riječ je o dobrim ljudima koji inače, da nema ove lutrije, ne bi mogli doći u Ameriku.  Ovaj program daje im priliku da ostvare svoj američki san, koji vjerojatno inače uopće ne bi mogli ostvariti."

No, sudbina programa je neizvjesna, jer su oba doma Kongresa glasala za njegovo ukidanje. Inače, ogromna većina useljenika u Sjedinjene Države stiže drugim putem – dobivaju useljeničke vize zahvaljujući činjenici da u Americi imaju rođake, da im je u Americi ponuđen posao ili su pak izbjeglice. Sudionici lutrije Državnog tajništva predstavljaju tek tri i pol posto ukupne useljeničke populacije Sjedinjenih Država.