Prema preliminarnim informacijama, proizvodnja opijuma u Turskoj bit ce povecana ove godine.  Ali cijela je proizvodnja pod kontrolom vlade.  Naime, jedinstveni vladin program dopusta  poljoprivrednicima legalno uzgajanje opijumskog maka.  Uspjeh turskog programa mogao bi posluziti kao primjer drugim zemljama, poput Afganistana, s ozbiljnim problemom ilegalnog uzgoja maka...

Sjedokosi, preplanuli, od godina i godina rada na poljima maka, s vragolastim osmjehom na licu, 60-godisnji Mohamet Dogan razgovara s drugim poljoprivrednicima koji mu cestitaju na bogatom urodu.  Opci zakljucak je – bit ce ovo dobra godina.  Za sve njih, koji opijumski mak uzgajaju vec vise od 30 godina, opijum predstavlja i vise od obicne trzisne kulture.

"Proizvod je to od kojega ne mozemo odustati, on je dio naseg zivota.  Moj otac, kaze Mohamet Dogan, moj djed i moj pradjed, svi su oni uzgajali opijumski mak.  Ja sam poceo jos kao dijete.  Odrastao sam na ovim poljima, to je u mojoj krvi", kaže Dogan.

Uzgajivaci maka okupili su se za susret s vladinim inspektorom Ilyasom Mertom.  Nista njemu ne promice, i sam je opijumski veteran, trideset godina vec radi na kontroli gajenja opijumskog maka.

Mert pazljivo provjerava uzgaja li Dogan opijum samo na zemlji koju mu je drzava dodijelila.  On takodjer jamci da opijum nece biti ilegalno izvucen iz cahure maka.  pazljivo se proracunava koliko ce opijuma dobiti s Doganovih polja, svako neslaganje s brojkama odmah za sobom povlaci istragu s moguscnoscu duge zatvorske kazne i dozivotne zabrane legalnog uzgoja opijumskog maka.

Zadovoljan, inspektor Mert odlazi dalje, do drugog proizvodjaca opijuma.  U ovo je vrijeme puno posla za njega.  Nekoliko tjedana pred berbu, opijumski mak pocinje proizvoditi slatki mljecni sok koji se koristi za proizvodnju heroina.  Mert je na putu ka Doganovom bratu Aliji.  Svatko ovdje, kaze on, na neki nacin sudjeluje u proizvodnji opijuma: "Ime najveceg mjesta je Afion, to znaci opijum.  Opijum je, kaze Mert, prisutan u svakom segmentu zivota, ali sve je pod strogom kontrolom.  Kljuc uspjehu, dodaje on, u suradanji je s lokalnim stanovnistvom. Svi su svjesni da proizvodnja opijuma moze biti uspjesna samo ukoliko nema propusta.  Povjerenje je od kljucnog znacaja".

Stjecanje povjerenja, medjutim, i kod kuce i u inozemstvu, duga je bitka.  Prije trideset godina, Washington je optuzio Ankaru za slabu kontrolu, tvrdeci da 80% heroina na americkim ulicama stize iz Turske.  Pod velikim pritiskom, turska je vlada tada zabranila proizvodnju opijuma.  Odluka je pogodila oko milijun ljudi.  Ali Dogan se sjeca tih teskih dana: "Bilo je strasno, kaze on.  Izgubili smo ne samo prihode, vec i nasu kulturu, nasu kuhinju, sve o opijumu ovisi.  Bili smo nesretni, gladni, bijesni.  Ne zelimo da se to vise ikad ponovi.  Zato svi i radimo zajedno kako bi napravili novu radnu politiku.  Naravno, svaki bi od nas zelio d amoze uzgajati vise, ali, dodaje Ali Dogan, zbog cega riskirati dozivotnu zabranu".

Nakon velikog pritiska ljudi poput Alije i njegovog brata Mohameta, vlada je nakon tri godine ukinula zabranu uzgoja opijumskog maka.  Uz novu i vecu kontrolu uveden je bio i radikalan nacin prerade maka.

Nedaleko polja Alije Dogana, nalazi se najveca u svijetu tvornica za proizvodnju opijuma.  U njoj se preradjuje otprilike polovica legalno uzgojenog opijumskog maka u svijetu.  Proizvodnjom opijuma upravlja Ali Gevenkiris.

Gevenkiris pomno prati ubacivanje tisuca cahura i cvjetova maka u veliki procesor.  Taj stroj radi na tradicionalan nacin kao sto su ljudi nekada rucno sjekli cahure maka za prikupljanje bijele opijumske smjese.  Svakome tko to danas pokusa prijeti kazna zatvora od 20 godina.  Gevenkiris kaze da je zahvaljujuci striktnoj kontroli i posebnom procesu sada  gotovo nemoguce ilegalno uzgajanje opijuma.

Ali moze li se isto primijeniti i u Afganistanu?  Gevenkiris je suzdrzan: "Ako bi proizvodnju opijuma u Afganistanu legalizirali, svjetsko bi trziste bilo njime preplavljeno, a to bi izazvalo pad cijena, kaze on. I dodaje – mi podrzavamo nastojanja Ujedinjenih naroda za pronalazenje sigurnih nacina za distribuciju droge u medicinske svrhe zemljama u razvoju koje trose oko sest posto opijumskog proizvoda".  

Za Tursku, stroga kontrola opijuma vrlo je skupa – oko sest milijuna dolara godisnje.  Za zemlju je to puno jer zarada od prodaje iznosi  30 milijuna dolara.  Ipak, smatraju da je novac dobro potrosen jer gotovo milijun ljudi ovisi o proizvodnji opijuma koja ne samo da donosi novcanu zaradu nego cuva i njihov kulturni identitet.