Jednog sivog jutra na groblju u New Yorku, časnik Kirk Walsh nadgleda četvoricu mornara koji vježbaju slaganje američke zastave. Dok je zamataju mornari zastavu drže napetu iznad praznog postolja za lijes, pripremajući se za sprovod koji bi trebao započeti za pola sata. "Ovo se zove slaganje u četvero koje obično koristimo pri ceremonijama s punim počastima. Četvero ljudi zamata zastavu a druga dvojica je preuzimaju, u ovom će slučaju to biti admiral i jedan pripadnik njegove postrojbe mornaričkih komandosa SEAL-sa. Oni će zastavu predati obitelji poginulog, zaručnici i majci." - kaže Walsh

Većina zemalja primjenjuje međunarodne standarde postupanja s tijelom palog vojnika, ovisno o etničkim i vjerskim običajima. Na groblje se dovodi u lijesu omotanom zastavom. Nakon prigodnog govora, u nekim se zemljama prisutnim članovima obitelji predaje složena zastava, dok je drugdje to dio njegove uniforme. Na primjer u Keniji, obitelji se uručuje kapa i pojas s koricama za mač.  S druge strane, sedmorica marinaca vježbaju ispaljivanje počasnih plotuna. Pogrebna procesija je već blizu groblja, a satnik Henry Ko iz šestog komunikacijskog bataljuna marinaca želi da njegovi ljudi provjere još zadnje detalje. "Uporaba punog počasnog plotuna od 21 oružja, to je dio vojne tradicije štovanja palih vojnika. Za to su moji marinci ovdje. Počasna se paljba sastoji od 3 plotuna iz sedam pušaka." kaže satnik Ko.

Tradicija pucanja nad lijesom počela je prije 600 godina s Britancima. U to vrijeme kada su se bitke vodile topovima i mušketama, tri plotuna su bila signal neprijatelju da su mrtvi uklonjeni s bojnog polja te da se okršaj može nastaviti.. U američkoj ceremoniji po jedna prazna čahura iz svakog plotuna se zamata u zastavu, simbolizirajući dužnost, čast i hrabrost, osobine koje su, prema generalu Douglasu MacArthuru ideal za američkog vojnika. 

Nakon što počasna straža obavi svoju ceremoniju, solo trubač će odsvirati taktove Taps-a. Danas ta je čast pripala poručniku Danielu Ortizu. Odjeven u besprijekornu bijelu uniformu, s trubom pored sebe, on stoji na pola puta do vrha brijega preko puta skupne ožalošćenih koji okružuju grob. "Ovo radim već najmanje tri godine, i uglavnom dobro to podnosim, naviknuo sam se na ozbiljnost prigode. Uspijevam se distancirati od svega, ovo je sad samo posao, moram se usredotočiti samo na sviranje. Ako bi dopustio osjećajima da se umiješaju to bi me moglo omesti. Stoga ću svirati kao da sviram kod sebe doma." - kaže poručnik Ortiz.

Izvođenje Tapsa jedinstveno je za američku vojsku. To je adaptacija skladbe «Extingush the lights», u prijevodu : ugasite svijetla, poziv trubljom na gašenje svjetla u američkim bazama na kraju dana. Međutim ovdje, nad grobom, to su sjetni zvuci oproštaja za ožalošćene članove obitelji i prijatelje. I dok posljednje note zamiru, marinci stoje u paradnom stavu voljno s pognutim glavama i puškama odloženim na zemlji. Složena zastava je predana zaručnici koja s mukom obavija ruke oko nje. Zadatak odavanja posljednje počasti palom vojniku je obavljen.